U zadnjih mjesec i pol dana slučaj premlaćivanja Mile Soldo je bio centar pažnje građana Širokog Brijega a i naše županije. Nakon skoro 2 mjeseca istrage privedeno je svega 20 osoba te nije pronađen niti jedan sumnjivac. Da li policija štiti nekoga? Tko ga je prebio? Građani spominju nazive poput "tatini sinovi", "zlatna mladež" .. U daljnjem tekstu pročitajte što je napisala Martina Mlinarević Sopta:
Pa gdje ste vi, prijatelji navodni? Rajo, jarani, ekipo sa tog rođendana, generacijo? Nije na kobnom slavlju bio samo ovaj mladić i sve ostalo duhovi. Postoji li danas išta što se naziva prijateljstvo, ili fercerate samo u kretenskim smajlijima, stickerima, "swatka si, goriš kralju, bombaaa, lijepiiiii brat moj, srce, srce, iks de"? Gdje ste roditelji te djece što su bila svjedokom događaja? Kako možete spavati? Čega i koga se bojite?! Tajkunčića, ratnih profitera, lokalnih moćnika? Zar ne znate da prešutno sudjelujete u pokušaju ubojstva? Zašto ne odvedete svoju djecu ne da objasne, nego da NACRTAJU do u detalj čega su bili svjedoci, ako su bili? Jer se tako treba. Jer se tako živi, ako misliš da živiš ko čovjek, a ne hinja. Jer se drugačije NE SMIJE. Ne mogu, a da se ne sjetim kako smo jednom s deset godina ukrali nekom djedu par bresaka u voćnjaku pored puta i kako nas je ćaća kad je saznao htio sa lica Zemlje izbrisati i poslao nas kod tog djeda kasnije sa vrećićama punim kupljenih bresaka, vrećicama što su triput veće od nas bile, a u njima naš sram veći i od Svemira. Ne želim ni zamisliti na koju bi me banderu moj Cane okačio da nešto znam o ovom slučaju, a šutim. Jeste li svjesni boli ove majke? Koji vam je đavo i đe su vam muda? Na koncu, vjera i Bog, u kojeg se tako često kunete i na čija se djela ko fol pozivate?Ovih dana njegovi "prijatelji" iz razreda su poslali pismo na Facebook stranicu portala Jabuka.tv ito nakon čak 50 dana?! Ako stvarno nisu prešućivali i da nisu ništa vidjeli i učinili, zašto im je trebalo toliko vremena da uopće išta napišu? U daljnjem tekstu možete pročitati što su napisali:
Poštovani sugrađani, potaknuti nepriličnim komentarima i osuđivanjem kako nas samih tako i naših roditelja, odlučili smo vam se obratiti kako bi iznijeli svoje stavove o razvoju događaja prethodnih dana. Osjećamo se prozvanima i uvrijeđenima mnogim komentarima od anonimnih do onih s potpisom te s ovim jednim člankom želimo odgovoriti na sve vaše upite.
Vjerojatno ste dugo čekali da se javimo, da kažemo nešto, da damo narodu istinu koju jedva čeka. Mi sve što znamo govorimo policiji od prvog dana, govorimo svima koji nas pitaju. Problem je što naša istina nije dovoljno zanimljiva za naše medije i stranke. Nije naša istina zanimljiva jer ne napadamo one koji su od nas u poslu ili učenju ili u bilo kojoj drugoj stvari uspješniji. Nije zanimljiva jer je obična, za razliku od onih koje smo čuli dosad.
Ovaj tekst nije namijenjen da bi mi rekli čega se sjećamo, dosta puta smo to rekli. Ovdje odgovaramo onima koji nas napadaju i tvrde da nešto krijemo, da se bojimo, da zataškavamo istinu, da se drogiramo, divljamo, da smo ga gotovo ubili. Nažalost, to je mišljenje naših sugrađana o nama. Pili smo alkohol, za to preuzimamo potpunu odgovornost, ali sjećamo se svega što se dogodilo i to konstantno govorimo. No, ne možemo reći da smo vidjeli da ga itko tuče, ako nismo. Ni u kojem slučaju ne odbijamo mogućnost tuče, samo kažemo da to nismo vidjeli. Nismo se dogovorili da prešutimo istinu.
Svima nam je poznat citat: ”Kao što nije lako izgraditi most, premostiti ponor ili rijeku, tako nije lako i jednostavno uspostaviti prijateljstvo.” Prijateljstvo izgrađuju istina, otvorenost, uzajamna pomoć te ruka podrške u dobrim i lošim situacijama. Dobro znamo i uvjereni smo da i danas postoje iskrena i duboka prijateljstva. Zasigurno možemo biti primjer zajedništva i potpore.
Najviše nas je pogodio članak Martine Mlinarević Sopta, ali joj iskazujemo i poštovanje jer je jedna od rijetkih stala iza svojih riječi. Svojim riječima: ”Pa gdje ste vi, prijatelji navodni? Rajo, jarani, ekipo sa tog rođendana, generacijo? Nije na kobnom slavlju bio samo ovaj mladić i sve ostalo duhovi. Postoji li danas išta što se naziva prijateljstvo, ili fercerate samo u kretenskim smajlijima, stickerima, “swatka si, goriš kralju, bombaaa, lijepiiiii brat moj, srce, srce, iks de”? Gdje ste roditelji te djece što su bila svjedokom događaja? Kako možete spavati? Čega i koga se bojite?!” , izravno nas proziva zbog istine koju i sami ne znamo, ali težimo njezinu otkrivanju.
Pogađa nas činjenica da nas nazivate idiotima, maloumnima i jadnicima i da tvrdite da smo ‘potkupljivi’ i bezosjećajni zombiji, da znamo istinu, ali ne želimo reći. Kako možete takvim teškim riječima tvrditi ono u što niste sigurni, što niste vidjeli vlastitim očima, ni čuli vlastitim ušima? Shvaćate li da osuđujete druge ljude na temelju priča koje kruže? Suditi nekome na temelju nečije priče može vam se obiti o glavu. Možda ta osuda i neće utjecati trenutno na vas, ali to ćete osjetiti kad-tad. Razmislite kako bi se vi osjećali da ste osuđeni od okoline. Zapitajte se jeste li uistinu toliko hrabri da svojom pričom uništite tuđi život.
“Ne sudite! I nećete biti suđeni. Jer kakvim sudom sudite, onakvim će vam se suditi, i kakvom mjerom mjerite, onakvom će vam se mjeriti”.
Za sve koji kažete da nismo prijatelji i da nemamo hrabrosti izreći istinu, želimo vam dati do znanja da smo svi uz našeg Milu i da svi podržavamo njega i njegovu obitelj i podupiremo ih na sve moguće načine. Nadamo se da će istina izaći na vidjelo.
Spomenuli su također i Martinu koja ih je spominjala u tekstu iznad, na što je ona isto tako odgovorila na svojoj Facebook stranici: